Mašine za kalupljenje prvi put su se pojavile sredinom 19. veka; rani modeli sastojali su se od jednostavnih ručnih mehanizama za sabijanje pijeska i skidanje kalupa. Kasnije je komprimirani zrak prihvaćen kao izvor energije za drhtanje i cijeđenje pijeska za kalupljenje. Uvođenje mašine za kalupljenje u obliku trzanja 1890. godine poboljšalo je efikasnost i preciznost kalupa. Na osnovu metoda sabijanja pijeska, strojevi za kalupljenje se mogu klasificirati na tipove stiskanja, trzaja, trzaja i stiskanja, kao i na pješčane slingere.
